Ilija Trninić

Politički analitičar

Banja Luka

ilija.trninic@lobiranje.eu

 

OPOZICIONA GODINA NULTA!

Opoziciji je, dakle, potreban reset. Ne kozmetička promjena rukovodstva, već početak od godine nulte: dogovor oko pravila saradnje, jasna programska ponuda, ozbiljna organizacija i izbor ljudi koji mogu da iznesu i kampanju i upravljanje.

 

Opšti izbori u BiH održani 4. oktobra 2026. godine nisu bili samo još jedno prebrojavanje glasova. Označili su politički povratak na poznata podešavanja, ali i zatvorili jedan krug u kojem su se gotovo svi akteri već okušali u vlasti i opoziciji. Istovremeno, pokazali su da se opozicija u Republici Srpskoj nalazi pred zadatkom koji se više ne može odlagati: mora početi iznova.

Okolnosti

Ovi izbori bili su prvi nakon odlaska Kristijana Šmita sa funkcije visokog predstavnika, u trenutku kada pitanje njegovog stalnog nasljednika još nije bilo riješeno. Bili su i prvi na kojima su širom BiH korištene nove izborne tehnologije, uključujući biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića. Birači su na listama za parlamente mogli označiti najviše tri kandidata, umjesto dosadašnjeg šireg izbora unutar stranačke liste. A već po zatvaranju birališta javnosti su bili dostupni preliminarni rezultati i jasni trendovi koji su se, uz očekivane promjene tokom obrade, uglavnom održali.

Izlaznost je, međutim, bila znatno niža: oko 42 odsto, u poređenju sa 51,45 odsto 2022. godine. Moje je viđenje da su redovi, sporiji postupak glasanja i tehničke poteškoće na pojedinim biračkim mjestima mogli dodatno obeshrabriti dio birača. To nije jedino moguće objašnjenje pada i traži ozbiljnu analizu, ali upozorava da tehnologija ne unapređuje izbore sama po sebi. Postupak mora biti i pouzdan i dovoljno jednostavan za građane.

To je važan pomak. Prvi utisak iz izborne noći nije bio obilježen masovnim, sveobuhvatnim sumnjama u krađu i osporavanjem rezultata kao ranijih izbornih ciklusa. To ne znači da je proces bio bez problema: nove tehnologije i organizacija glasanja proizveli su poteškoće i čekanja na pojedinim mjestima, a svaki prigovor mora biti ispitan. Ali razgovor o izborima sada se više vodi o tome kako unaprijediti proces nego o tome da li je svaki rezultat unaprijed kompromitovan. To je promjena koju ne treba ni preuveličavati ni zanemariti.

Rezultati

Politička poruka rezultata ipak je nedvosmislena. Birači su se u velikoj mjeri vratili nacionalnim političkim okvirima, vizijama i retorici. To znači da je građanska ideja ili nestala ili da je izgubila snagu. Značajan dio birača nije u njoj prepoznao dovoljno uvjerljiv odgovor na pitanja predstavljanja, sigurnosti i budućnosti. Izbori su ponovo potvrdili i surovo jednostavno pravilo: „mali ostaju mali, a veliki veliki“. Tradicionalne stranke zadržale su prednost u odnosu na manje političke projekte koji su često imali snažne pojedince, ali ne i dovoljnu organizaciju.

Iako je godinama pa i decenijama prisutan narativ o nedovoljnom pa čak i zabrinjavajućem učešću žena u politici a naročito na bitnim izvršnim funkcijama, BiH je dobila Predsjedništvo je, kao izvršno tijelo, sa ženskom dominacijom. Bilo bi zanimljivo ispitati koliko je žena u BiH glasalo upravo po toj logici da vide žene na najvišim pozicijama.

 

 

Rezultati izbora ukazuju na kreiranje vlasti od stranaka pobjednica koje su najjače i najdominantnije već više od 30 godina. Ovo pokazuje da će se, ubuduće, izgubiti narativ koji ističe i zagovara „promjene“, jer se krug zatvorio – sada su se svi „izredali“ i svi su učesetvovali u vlasti, a time se ovakvim izborom potvrđuje da se sistem vladanja u BiH vratio na „fabrička podešavanja“, tj. na model koji je važio ranije – nacionalne partije koje zastupaju politike osnaživanja nacionalnih korpusa i zastupanja nacionalnih interesa. Model građanskog društva i sistema odlazi na preispitivanje, i vjerovatno će čekati neka druga vremena, a možda i malo duže s obzirom na geopolitička kretanja i nove „daške vjetrova“.

Republika Srpska

U Republici Srpskoj ishodi su uglavnom bili predvidljivi. Savez nezavisnih socijaldemokrata i koalicija okupljena oko njega, osvojili su ubjedljivu podršku, dok je Pokret sigurna Srpska Draška Stanivukovića napravio snažan iskorak i postao najsnažniji opozicioni politički blok. Srpska demokratska stranka je, uprkos padu u odnosu na prethodne opšte izbore, zadržao značajnu ulogu. Prema preliminarnim rezultatima, vladajući blok ostaje blizu dvotrećinske kontrole Narodne skupštine. To je odnos snaga koji opozicija ne može promijeniti samo promjenom lica na plakatima.

Pobjedu vlasti nije teško razumjeti. Milorad Dodik je izbornu kampanju postavio kao priču o političkom otporu i izdržljivosti: suprotstavljanju visokom predstavniku i međunarodnim pritiscima, preživljavanju sudskog procesa, ukidanju sankcija i otvaranju kanala prema Vašingtonu, Moskvi, Pekingu i drugim centrima moći. Mnogi se s tim politikama ne slažu, ali se ne može poreći da je Dodik ponudio jasnu i prepoznatljivu političku priču, držao kontrolu nad stranačkim i institucionalnim procesima i mobilisao svoje biračko tijelo. U izborima pobjeđuje i onaj ko nametne okvir u kojem se o izborima razgovara.

Opozicija je u isto vrijeme pokazala svoje najstarije slabosti: nejedinstvo, dominaciju ličnih ambicija, strah da će jedan slabiji akter nadjačati drugog, precjenjivanje sopstvenog kapaciteta i oslanjanje na slavu ranijih pobjeda. Popularnost sama po sebi nije dovoljna. Nebojša Vukanović (Stranka za pravdu i red) ima snažno prepoznatljiv politički profil, ali mu je potrebna stabilnija partijska struktura. Slično pitanje prati i pokušaje političkih projekata koje su nosili dr Vlado Đajić (Volja naroda) ili Jelena Trivić (Narodni front): lična prepoznatljivost i početni talas podrške moraju se pretvoriti u trajan tim, mrežu i organizaciju.

Ni kampanja nije ponudila dovoljno odgovora. Previše se zasnivala na optužbama vlasti i pozivu da se za opoziciju glasa zato što su „ovi vladajući predugo na vlasti“. To je slaba ponuda za birača koji želi da zna šta će se mijenjati, kako i s kim. Profesor Branko Blanuša, kandidat SDS-a za predsjednika Republike Srpske, jeste donio osvježenje i pokazao da novo lice može privući pažnju, ali se energija prethodne izborne utrke nije mogla neograničeno obnavljati bez novih ideja i šireg političkog dogovora. Drugo pojavljivanje iste nade bez vidljivog novog plana lako postaje „deža vi“.

 

 

Zato se kao jedna od glavnih lekcija nameće da solo igre teško prolaze. Pojedinac može otvoriti vrata, ali ne može sam obaviti posao stranke: izgraditi lokalne odbore, okupiti stručne ljude, razgovarati sa različitim grupama birača i pripremiti kadar za vlast. To važi i za Stanivukovića. On sada ima najveću političku priliku da postane centralna figura opozicije u Republici Srpskoj, ali i obavezu da pokaže kako se od lične popularnosti gradi zajednički politički pravac. Prethodne kalkulacije o kandidaturama, povlačenjima i podršci drugim kandidatima ostavile su pitanja povjerenja koja se ne rješavaju izjavom da je vrijeme za jedinstvo.

Opoziciji je, dakle, potreban reset. Ne kozmetička promjena rukovodstva, već početak od godine nulte: dogovor oko pravila saradnje, jasna programska ponuda, ozbiljna organizacija i izbor ljudi koji mogu da iznesu i kampanju i upravljanje.

Federacija BiH

U Federaciji BiH odnos vlasti i opozicije ima drugačiju dinamiku, a stranke se češće smjenjuju na vlasti. Ipak, i tamo bi preispitivanje rezultata, načina saradnje i povjerenja birača bilo korisno. Nijedna opozicija ne može dugo živjeti samo od slabosti vlasti.

Ovi rezultati istovremeno najavljuju oštriju političku borbu u naredne četiri godine. U Republici Srpskoj ojačala je vlast sa jasnim autonomnim porukama. U Federaciji i na nivou institucija BiH preispituju se dosadašnje koalicije i granice građanskog političkog projekta. Sve više će se govoriti o tome ko predstavlja čiji kolektiv, čije interese štiti i kakvu unutrašnju organizaciju BiH zagovara. To ne mora unaprijed značiti sukob, ali znači da će prostor za nesporazume i političko nadmetanje biti veći.

Zaključak

Važnost ovih izbora zato nije samo u tome ko je pobijedio. Oni su pokazali ko preuzima vođstvo nad opozicijom u Republici Srpskoj, otvorili pitanje buduće vlasti u Federaciji BiH i donijeli su odgovor o tome ko će predstavljati hrvatski narod u Predsjedništvu. Mnogo toga drugog moglo se naslutiti i prije izborne noći. Ono što se više ne može odlagati jeste pitanje šta će opozicija učiniti sa svojim porazom, rastom pojedinih novih blokova i povjerenjem koje joj je ipak ukazao dio birača.

Ako iz ovih izbora treba izvući jednu poruku, onda je to da se politička promjena ne dobija samo kritikom vlasti niti nostalgijom za prethodnim uspjesima. Ona se gradi ljudima, idejama, organizacijom i istrajnim radom. Za opoziciju u Republici Srpskoj, ovo bi zaista mogla biti godina nulta. Ali samo ako je prihvati kao početak posla, a ne kao još jedan dobar naslov.

 

Prilikom korišćenja cijelog ili dijela teksta, potrebno je navesti ime autora i izvor sa kojeg ste tekst preuzeli (www.lobiranje.eu)