Damir Mahmutović

dipl. politolog (BA)

Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

 

Obrazovanje kao temelj za politički aktivizam mladih i društvene promjene u Bosni i Hercegovini

Aktivizam predstavlja jedan od temeljnih pokretača društvenih promjena svakog društva, a uloga mladih u tom procesu je neizostavna. Kroz historiju, upravo su mladi ljudi predvodili revolucije, proteste i inicijative koje su mijenjale društvene sisteme, ukazivale na nepravde i samim tim otvarale prostor za progres. Energija mladih, inovativnost, entuzijazam i spremnost na promjene predstavljaju osnovu za izgradnju stabilnijeg i pravednijeg društva. Međutim, pitanje koje se nama nameće jeste: da li su mladi u Bosni i Hercegovini danas spremni da se aktivno uključe u političke procese, ili su zarobljeni između apatije i nesigurnosti u mogućnost vlastitog utjecaja?

Na samom početku, nužno je podcrtati da se političko-društveni angažman u savremenom svijetu ne može svesti samo i isključivo na članstvo u političkim strankama i djelovanje kroz iste, kako to većina ljudi percipira. On obuhvata mnogo širi spektar aktivnosti i oblika angažmana. Učešće u političkom životu može se ostvariti na mnogo načina. Neki od oblika građanskog angažmana u tom smislu obuhvataju pisanje građanskih inicijativa, djelovanje kroz različite oblike organizovanja poput neformalnih grupa, nevladinih organizacija i drugih platformi, koje kao takve omogućavaju građanima da zagovaraju promjene i aktivno učestvuju u društvenim procesima. U našem javnom diskursu se često pod političkim angažmanom podrazumijeva isključivo djelovanje unutar stranačkih struktura, čime se zanemaruje širi pojam politike kao organizovanog djelovanja u korist jednog društva i zajednice.

Etimološki gledano, pojam politika potiče od starogrčke riječi polis, koja označava grad-državu. Dakle, baviti se politikom, znači baviti se gradom, zajednicom, društvom u cjelini. Stoga, baviti se politikom u izvornom smislu riječi ne znači nužno biti član političke stranke, već aktivno učestvovati u rješavanju svih problema koji se tiču grada, države i sveukupne društvene zajednice. Da budem potpuno jasan, politika obuhvata djelovnje na svim nivoima, od lokalne zajednice do državnog vrha. U tom kontekstu, svaki građanin koji se bavi pitanjima od javnog interesa, koji nastoji poboljšati život u svojoj zajednici, koji piše inicijative, učestvuje u građanskim protestima ili se bavi istraživanjem i analizom društvenih problema, može se smatrati politički angažovanim pojedincem.

 

 

I sada dolazimo do ključnog pitanja: gdje smo tu mi? Gdje je Bosna i Hercegovina? Bosna i Hercegovina, kao država s jednim od najsloženijih političkih sistema u Evropi, pa i u svijetu, oslanja se na Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, kolokvijalno poznat kao Dejtonski mirovni sporazum. Ovakav politički sistem značajno utječe na aktivizam mladih, često ga otežavajući i ograničavajući njegov domet. Ovaj sporazum, iako je donio prekid ratnih sukoba i uspostavio institucionalni okvir za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine, u sebi nosi duboko ukorijenjene etničke i nacionalne podjele. Struktura vlasti se oslanja na princip konstitutivnosti naroda, što u praksi znači da su političke funkcije i procesi u velikoj mjeri determinirani upravo etničkom pripadnošću, a ne građanskim principima i meritokratijom, što je odlika svake prave demokratske države. Ovu činjenicu potvrđuju i brojne presude Evropskog suda za ljudska prava, poput presuda Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i druge, koje jasno ukazuju na diskriminaciju građana u različitim kontekstima. Ove presude potvrđuju da trenutni ustavni okvir ne omogućava jednakopravno političko učešće svim građanima, što dodatno usložnjava mogućnosti mladih da se aktivno uključe u politički život na način koji nije isključivo etnički definisan.

U jednom takvom ambijentu, mladi u Bosni i Hercegovini često se suočavaju s dilemom: da li ući u političke stranke i pokušati iznutra mijenjati sistem, ili pronaći alternativne puteve političkog djelovanja kroz građanski aktivizam i nevladin sektor. Odluka svakako nije jednostavna, a greške koje se mogu napraviti u ranom političkom angažmanu mogu imati dugoročne posljedice. Zašto? Uprkos važnosti političkog angažmana mladih, ne bi se trebalo u stranački život ulaziti radi ostvarenja ličnih ambicija ili zbog uvjerenja da je to jedini način političkog djelovanja. Nažalost, u političkim strankama u našoj državi, mladi se često koriste kao “gorivo” za realizaciju tuđih interesa, dok im se stvarni prostor za djelovanje vrlo rijetko pruža. Bez dovoljnog znanja i iskustva, mladi članovi političkih stranaka često postaju sredstvo u rukama starijih kolega koji koriste njihovu energiju, ali ne i njihove ideje i vizije na adekvatan način. Jedan od ključnih problema jeste taj što se većina mladih odlučuju za stranački angažman prije nego što su se dovoljno obrazovali, stekli dovoljno kritičkog promišljanja i analitičkih sposobnosti potrebnih za pravilno pozicioniranje kroz složene političke procese. Ulazak u politiku bez temeljnog razumijevanja funkcionisanja sistema, bez intelektualne izgrađenosti i jasne vizije, uglavnom rezultira gubitkom kredibiliteta i instrumentalizacijom od strane starijih političkih aktera.

Pa, šta je onda rješenje? Kako bi se to izbjeglo, mladi prije svega trebaju raditi na vlastitom obrazovanju, akademskom i profesionalnom usavršavanju, kao i izgradnji kritičkog mišljenja. Tek kada steknu dovoljno znanja i iskustva, mogu postati ravnopravni učesnici političkog procesa, sposobni da ne budu pasivne figure unutar stranačkih struktura, već aktivni subjekti koji istinski doprinose oblikovanju politike. Tada, njihova jedina referenca neće biti to što su “mladi”, već će istinski posjedovati adekvatne kvalitete i reference koje su relevantne za pravo bavljenje politikom. Zapravo, jedan od ključnih problema političkog angažmana mladih u našoj državi, jeste i uvjerenje da se prilike trebaju dobiti, umjesto da se same kreiraju. Mladi ne smiju čekati na povoljne okolnosti ili na to da im neko dodijeli poziciju u političkom životu samo zato što su “mladi”. Dakle, njihova jedina referenca ne može biti njihova dob, oni zapravo moraju biti prepoznati po znanju, kompetencijama i sposobnosti da donesu promjene, jer je to gotovo jedini način kako bi bili adekvatno tretirani i mogli suštinski donijeti potrebne promjene.

Ovakav pristup će im pomoći da njihov aktivizam ne bude isključivo reaktivan, već proaktivan, tj. onakav kakav bi aktivizam mladih zaista trebao da bude. Stoga, stranački angažman može biti jedan od puteva, ali nikako ne smije biti jedini. U tom smislu, građanski aktivizam, neformalne inicijative i rad u nevladinom sektoru mogu biti itekako efikasni mehanizmi za uticanje na društvene promjene. Bosna i Hercegovina se suočava s brojnim političkim izazovima, ali njena budućnost, kao i budućnost svake države, zavisi od generacija koje dolaze. Mladi imaju priliku da značajno utječu na društvo, ali samo ako budu dovoljno hrabri da se uključe, dovoljno obrazovani da prepoznaju stvarne probleme i dovoljno odlučni da insistiraju na njihovom rješavanju. U konačnici, apatija definitivno nije rješenje, aktivizam jeste. Aktivizam, zasnovan na znanju, kompetenciji, odgovornosti i dugoročnoj viziji društva u kojem mladi žele živjeti.

maj 2025.

Prilikom korišćenja cijelog ili dijela teksta, potrebno je navesti ime autora i izvor sa kojeg ste tekst preuzeli (www.lobiranje.eu)