Falah Mousa

Istraživač

Savjetnik bivšeg predsjednika Iraka Džalal Talibanija za javno upravljanje i komunikaciju

Slomljeno od strane tržišta:
Zašto novinarstvo propada pod teretom kapitalizma

(English version of the text is on this link)

„Propadanje slobode medija više nije karakteristika samo diktatura ili ratnih zona. Ono se događa i u demokratijama — pod plaštom budžetskih rezova i korporativnih Sajama. Kriza više nije samo politička. To je duboki sistemski neuspjeh tržišta….“

 

Nekada su generali i diktatori bili ti koji su utišavali medije. U 2025. godini to čini nevidljiva ruka tržišta. Prema najnovijem Indeksu slobode medija za 2025. godinu, koji objavljuje Reporteri bez granica (RSF), najteža prijetnja globalnom novinarstvu više nije politička cenzura ni oružana represija, već ekonomska krhkost. Na svim kontinentima, redakcije se zatvaraju ne po nalogu vlasti, već zbog stečaja. Novinarstvo se bori za opstanak. Izgubilo je prihode od reklama, potresla ga je digitalna revolucija, a investitori ga ignorišu. Posljedično, postaje neprofitabilno; i sve više se tretira kao roba koju se može odbaciti, iako ostaje ključna za demokratiju.

Indeks slobode medija za 2025. godinu objavljen je 2. maja 2025, uoči Svjetskog dana slobode medija koji se obilježava 3. maja. Ovaj datum naglašava važnost izvještaja i izazove s kojima se sloboda medija suočava globalno, posebno ekonomsku ranjivost koja potkopava nezavisno novinarstvo.

Ova godina predstavlja prekretnicu. Po prvi put otkako RSF vodi indeks (od 2002. godine), nijedna regija na svijetu nije ocijenjena kao „dobra“ za slobodu medija. Od 180 zemalja, čak 138 je označeno kao „problematične“, „teške“ ili „vrlo ozbiljne“. Međutim, pogoršanje nije ravnomjerno. Bogate demokratije svjedoče tihom i sporom erozijom kako temelji nezavisnog novinarstva popuštaju pod komercijalnim pritiskom.

 

Izvor fotografije: https://www.statista.com/chart/13640/press-freedom-index/

 

Tehnološki giganti i nestajuće redakcije

Srž krize leži u urušavanju tradicionalnog poslovnog modela medija. Decenijama su novine i emiteri zavisili od prihoda od oglasa da bi finansirali sve aspekte proizvodnje vijesti — od dnevnog izvještavanja do dubinskih analiza. Ali digitalne platforme su preoblikovale globalnu informativnu ekonomiju. Samo u 2024. godini, pet tehnoloških giganata — Google, Apple, Meta, Amazon i Microsoft — prikupilo je gotovo 250 milijardi dolara prihoda od digitalnog oglašavanja, što je porast od 14% u odnosu na prethodnu godinu.

Ove firme ne plaćaju za proizvodnju vijesti; one zarađuju od njihove distribucije.

Posljedice su razorne za tradicionalne medije. Lokalni listovi se zatvaraju alarmantnom brzinom, dok se nacionalni emiteri bore s drastičnim smanjenjem budžeta. Kao odgovor, mnoge redakcije smanjuju broj zaposlenih, krate sadržaj i oslanjaju se na senzacionalizam ili sponzorisane sadržaje da bi opstale. Kvalitetno, istraživačko novinarstvo — ono koje drži moć odgovornom, razjašnjava kompleksne teme i informiše građane — sve se češće posmatra kao luksuz. U mnogim regijama gotovo da je nestalo.

Ovaj finansijski slom doveo je do pojave tzv. „pustinja vijesti“ — područja bez ijednog kredibilnog lokalnog izvora informacija. U Sjedinjenim Američkim Državama, koje su pale na 57. mjesto RSF indeksa (najniže u istoriji), problem je široko rasprostranjen. Čitave zajednice ostale su bez ijednog lokalnog lista ili novinara. Kada nestane nezavisno izvještavanje, slabi odgovornost, teže je suzbijati dezinformacije, a javno učešće u demokratiji opada.

Ekonomski kolaps: globalna recesija novinarstva

Pad nije ograničen na SAD. Od Afrike do Istočne Evrope, i od Južne Azije do Latinske Amerike, finansijski ranjive medijske kuće nestaju. Medijski pluralizam — ključni indikator slobode medija — nestaje u siromašnijim zemljama gdje se vlasništvo koncentriše u rukama oligarha ili političkih tajkuna. U takvom okruženju, urednička nezavisnost postaje fikcija.

Čak i u Evropi, gdje je novinarstvo nekad bilo zaštićeno javnim finansiranjem i regulacijom, pukotine se šire. Prema RSF-u, više evropskih demokratija bilježi zabrinjavajuće pogoršanje medijske nezavisnosti i pluralizma. Francuska, na 21. mjestu, nalazi se pod dominacijom osam milijarderskih porodica koje kontrolišu preko 80% tiraža nacionalne štampe. U Grčkoj, javno oglašavanje sve više ide medijima koji su lojalni vlasti, dok novinari koji kritikuju vlast trpe nadzor i zastrašivanje. U Mađarskoj, državna konsolidacija medijskog vlasništva praktično je uništila raznovrstan i nezavisan medijski pejzaž.

Globalni medijski pejzaž postaje sve podjeljeniji. S jedne strane su dobro finansirani mediji koje podržavaju donatori, koji posluju globalno i uglavnom su smješteni u velikim gradovima. S druge strane, sve veći broj građana informiše se putem društvenih mreža, blogova i sadržaja koji filtriraju algoritmi. Prostor koji su nekad popunjavali lokalni listovi i regionalne televizije nestaje, ostavljajući mnoge ljude bez pristupa pouzdanim i lokalno relevantnim informacijama.

 

Izvor fotografije: www.freepik.com

 

Gdje moć ispunjava tišinu: uspon autoritaraca

Kako nezavisno novinarstvo slabi pod finansijskim pritiskom, populistički i autoritarni lideri sve agresivnije popunjavaju prazninu. Sloboda medija danas se ne urušava samo grubom represijom, već suptilnim i dugotrajnim ekonomskim i političkim pritiscima. U Argentini, predsjednik Javier Milei pojačava napade na novinare i gasi javne medijske institucije, što je dovelo do drastičnog pada Argentine za 21 mjesto na RSF listi. U Indiji je u igri drugi mehanizam pritiska: koncentracija medijskog vlasništva u rukama prorodnih konglomerata uz zakonske progone kritičara vlasti. Novinari koji kritikuju vlast trpe porezne istrage, krivične prijave i prijetnje ekonomskim slomom. U Rusiji i Kini, gdje je cenzura institucionalizovana, taktika je evoluirala: više nije riječ o direktnim zabranama, već o sofisticiranim ekonomskim gušenjima. Nezavisni mediji ostaju bez dozvola, reklamnih prihoda i bivaju sakriveni digitalnim algoritmima.

Ipak, neke zemlje pružaju otpornost. Norveška, Estonija i Nizozemska su na vrhu RSF indeksa ne slučajno, već zahvaljujući promišljenim politikama. Te zemlje imaju snažne javne servise, zakonsku zaštitu novinara i institucionalnu nezavisnost. Španija je skočila na 23. mjesto zahvaljujući smanjenju nasilja nad novinarima i pravnim reformama. Međutim, čak i tamo, ekonomska nesigurnost ostaje. Slobodni novinari rade pod nesigurnim ugovorima, digitalne platforme podrivaju prihode, a dezinformacije zbunjuju javnost.

Ove izuzetke valja posmatrati kao upozorenje: propadanje slobode medija više nije karakteristika samo diktatura ili ratnih zona. Ono se događa i u demokratijama — pod plaštom budžetskih rezova i korporativnih spajanja. Kriza više nije samo politička. To je duboki sistemski neuspjeh tržišta i institucija da prepoznaju novinarstvo kao javno dobro koje zahtijeva resurse, a često biva zanemareno.

Može li se pad zaustaviti?

Zaustavljanje ovog trenda zahtijeva više od nostalgičnog žaljenja za papirnim novinama. Potrebne su konkretne i usklađene politike. To uključuje snažne javne subvencije za nezavisno novinarstvo, naročito lokalno. Potrebno je uvesti strože antimonopolske zakone protiv tehnoloških giganata koji profitiraju od vijesti, a ne ulažu u njihovu proizvodnju. Takođe treba stimulisati neprofitne modele, omogućiti poreske olakšice donatorima i uvesti transparentnu raspodjelu državnog oglašavanja. Ključno je i osigurati pravnu zaštitu uredničke nezavisnosti kako bi se spriječila i politička i tržišna kontrola.

Bez takvih reformi, novinarstvo rizikuje da postane još jedan instrument moći — više neće biti pas čuvar već žrtva tržišta. Erozija slobode medija neće doći iznenada, već kao tiho, sistematsko gušenje.

Mediji su oduvijek bili podložni pritiscima odozgo. Novo je to što ih danas guši sam sistem koji bi ih trebao održavati — ne cenzurom, već strukturnim zanemarivanjem i korozivnom logikom kapitala. Ako društva ne reaguju, vrlo brzo bi mogla shvatiti da, kada novinarstvo nestane, s njim nestaje i demokratska odgovornost koja zavisi od njega.

Prilikom korišćenja cijelog ili dijela teksta, potrebno je navesti ime autora i izvor sa kojeg ste tekst preuzeli (www.lobiranje.eu)