Saldin Herac

Preduzetnik u sektorima mašinstva, automobilske industrije, vazduhoplovne industrije i razvoja novih tehnologija, sa centralnom firmom u Gornjoj Austriji i proizvodnim pogonima u tri evropske zemlje.

 

Budućnost Evrope: Zašto su Bosna i Hercegovina i manji narodi bolje integrisani u EU nego u nacionalističke mini-države

„Jedna od ključnih prepreka napretku svakog društva jesu kolektivni strahovi koji se često oblikuju kroz spoljne uticaje. Strah od migracija, tehnoloških promjena, ekonomske neizvjesnosti ili gubitka identiteta često dolazi kao impuls izvana, ali se vremenom ukorjenjuje u društvenu svijest.

Strah nije prepreka, već izazov koji može dovesti do rasta ako se pretvori u vrlinu.“

Evropa na prekretnici: Novi geopolitički izazovi

Evropa se nalazi na prekretnici. Globalni odnosi brzo se mijenjaju, a novi svjetski poredak postaje sve očigledniji. Sjedinjene Američke Države, koje su decenijama bile ključni garant sigurnosti Zapada, sada sve više preusmjeravaju svoj fokus na Pacifik, gdje Kina postaje dominantna sila. Rusija, nakon agresije na Ukrajinu, predstavlja trajnu prijetnju stabilnosti Evrope. Istovremeno, Indija i Kina rastu kao globalne ekonomske sile, dok afričke i latinoameričke zemlje sve češće traže vlastite puteve razvoja, oslobođene od evropskog uticaja.

U ovom kontekstu, Evropska unija nije samo politički projekt – ona je jedini realan okvir unutar kojeg evropske nacije mogu očuvati svoj suverenitet, ekonomski prosperitet i sigurnost. Za male države poput Bosne i Hercegovine, članstvo u EU nije samo poželjna opcija – ono je strateška neophodnost.

Historijske lekcije: Evropa je opstala kroz jedinstvo

Evropska historija obilježena je ratovima i podjelama, ali i saradnjom i integracijom. Rimsko Carstvo, koje je postojalo prije više od 2000 godina, jedno je od najboljih primjera uspješne multikulturalne civilizacije.

1.Rimsko Carstvo: Prvi model otvorenog društva i socijalne mobilnosti

U doba Rimskog Carstva, granice nisu bile barijere kakve danas poznajemo. Ljudi su mogli putovati, trgovati i raditi širom carstva, bez obzira na svoje porijeklo, vjeru ili boju kože. Od gladijatora do trgovca, od filozofa do zanatlije – svako je mogao pronaći svoje mjesto i doprinositi razvoju društva.

Međutim, ključna karakteristika Rimskog društva bila je mogućnost socijalne mobilnosti, čak i unutar sistema koji je nominalno imao hijerarhijsku strukturu. Iako je ropstvo bilo realnost tog vremena, Rimljani su razvili sistem manumisije, koji je robovima omogućavao sticanje slobode kroz rad, postignuća i dokazanu sposobnost. Oni koji su pokazali odanost, znanje i vještinu, mogli su postati punopravni građani, a neki su čak napredovali do visokih društvenih slojeva.

Ovaj koncept može poslužiti kao istorijska lekcija o važnosti aktivnog djelovanja i prilagođavanja promjenama. Ako društvo sebi ne pruži priliku za razvoj i napredak, ako ostane zatvoreno u vlastitim strahovima i nesigurnostima, ono rizikuje da postane sputano vlastitom stagnacijom. U tom smislu, paraliza nedjelovanjem može biti veća prepreka od bilo kojeg spoljnog faktora.

Rimljani su dolazili iz Sirije, Kartage, Britanije, Sjeverne Afrike ili Bliskog Istoka. U gradovima carstva živjeli su ljudi svih rasa i religija. Nije bilo neobično da tamnoputi Sirijac u Britaniji radi kao trgovac, učitelj ili vojnik. Ova otvorenost omogućila je carstvu da kroz vijekove napreduje, donoseći inovacije u ekonomiji, kulturi i nauci.

Međutim, kada je carstvo postalo izolovano i kada su unutar njega jačale podjele između naroda, društvena dinamika je oslabila, što je dovelo do postepenog propadanja. Bez stalnog prilagođavanja i razmjene ideja, čak i najmoćnije civilizacije mogu se naći na ivici nestanka. To je lekcija koju svaka moderna nacija treba uzeti u obzir.

2. Jugoslavija: Primjer naše sposobnosti za integraciju

U periodu od 1945. do 1991. godine, naša bivša zajednička država, Jugoslavija, predstavljala je jedinstven primjer kako se potencijal različitih naroda i manjina može objediniti u snažnu i prosperitetnu zajednicu.

Kroz koncept “bratstva i jedinstva”, različite etničke skupine su zajedno doprinosile izgradnji društva koje je, uprkos svojim izazovima, funkcionisalo kao svojevrsna mala Evropska unija. Jugoslavija je, kroz industrijski razvoj, obrazovanje i međunarodnu diplomatiju, pokazala da su različitost i saradnja ključ za napredak.

Iako je Jugoslavija na kraju doživjela svoj raspad, to nije bio rezultat loše ideje, već posljedica postepenog gubitka svijesti o vrijednosti zajedništva koje smo imali. Umjesto da ga njegujemo, prestali smo cijeniti ono što nas je spajalo, zaboravljajući da su solidarnost i međusobno razumijevanje temelji svakog uspješnog društva. Ovaj istorijski primjer pokazuje da je snaga različitosti realna i da se može ponovo ostvariti unutar okvira Evropske unije, koja može postati naša zajednička majka, okupljajući svu svoju djecu u jedinstvenom zagrljaju.

Kao što je Mahatma Gandhi rekao: “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.”

Ovaj citat nas podsjeća da rad na sebi predstavlja prvi korak ka promjeni društva. Ako želimo transformisati svijet oko sebe, moramo započeti s vlastitim promjenama, jer individualni napori kumulativno vode ka kolektivnom napretku.

3. Kolektivni strahovi i njihov uticaj na društvo: Pretvaranje slabosti u snagu

Jedna od ključnih prepreka napretku svakog društva jesu kolektivni strahovi koji se često oblikuju kroz spoljne uticaje. Strah od migracija, tehnoloških promjena, ekonomske neizvjesnosti ili gubitka identiteta često dolazi kao impuls izvana, ali se vremenom ukorjenjuje u društvenu svijest.

Kako strah postaje instrument manipulacije?

Wilhelm Reich u djelu “Psihoanaliza kolektiva” objašnjava kako kolektivni strahovi nisu prirodni, već se sistematski indukuju spoljnim faktorima, često od strane onih koji žele zadržati status quo. Strah služi kao mehanizam kontrole, držeći društvo u stanju grča i nesposobnosti da se adaptira promjenama.

Friedrich Nietzsche u djelu “Tako je govorio Zaratustra”, ističe da društva koja se ne suoče sa svojim strahovima ostaju zarobljena u prošlosti i ne mogu evoluirati. Strah nije prepreka, već izazov koji može dovesti do rasta ako se pretvori u vrlinu.

Zaključak: Evropska unija kao zajednička budućnost

Evropa je naša zajednička kuća – i Bosna i Hercegovina mora biti njen aktivni dio.

Richard Coudenhove-Kalergi je bio u pravu kada je rekao: “Evropa će biti ujedinjena ili je neće biti.”

Ova misao nije samo politička ideja – to je strateška nužnost za sve nacije koje žele da budu dio modernog svijeta.

Iz prošlosti učimo da izolacija vodi u propast, a jedinstvo u napredak. To je lekcija koju Evropa ne smije zaboraviti.

februar 2025.

Prilikom korišćenja cijelog ili dijela teksta, potrebno je navesti ime autora i izvor sa kojeg ste tekst preuzeli (www.lobiranje.eu)